home | novosti | o nama | naši psi | naša legla | galerija | prodaja | o pasmini | linkovi | kontakt | english

O pasmini

Povijest pasmine

Uzgoj dobermana počinje u drugoj polovici 19. stoljeća. U to vrijeme rasni psi bili su prava rijetkost. Nije bilo planskog uzgoja, a pažnja se posvećivala isključivo radnim sposobnostima pasa. U Apoldi ( gradić u Njemačkoj ), prvog vikenda u mjesecu održavan je sajam pasa. Lokalni uzgajivač čuvarskih pasa, g. Karl Friedrich Louis Dobermann idejni je začetnik pasmine te je u njegovu čast i dobila ime. Ne zna se točno da li je bio poreznik ili je bio zadužen za hvatanje pasa lutalica ( možda i oboje ) no cilj mu je bio uzgojiti snažnog i izdržljivog psa, oštrog i " čvrstog " karaktera. U tu svrhu je koristio sve pse koji su imali poželjan karakter ( izgled tada nije bio u prvom planu ). Koristio je i " mesarske pse " ( pretke današnjih rottweilera ) te ovčarske pse. Vrlo brzo se pasmina ustalila i postala poznata po svojoj oštrini i upotrebljivosti. Koristili su ih kao čuvare, pse za borbu, čak i za lov na visoku divljač. Početkom 20. stoljeća počela ih je koristiti policija i tada je krenula njihova planetarna popularnost.

Ovako su izgledali prvi dobaermani Dobermani su tada bili uglavnom crni sa žutim paležom. Zanimljivo je da su kupirani od prvog dana, a pokušaj da se uzgoje psi prirođeno kratkog repa je propao. Prema nekim podacima križali su ih sa pinčevima, greyhaundima, gordon seterima, manchester terijerima te beauceronima ( s kojim i danas imaju velikih sličnosti ), a sve s ciljem poboljšanja nekih od karakteristika pasmine ( npr. manchester terijer je ubačen u uzgoj da bi poboljšao boju paleža i kutovanost nogu).

Prvi standard pasmine je napisan 1899. godine. Nakon smrti gospodina Dobermanna brigu o razvoju pasmine preuzeli su gosp. Tischler i gosp. Goller koji je osnovao prvi klub uzgajivača dobermana. On je utemeljio izgled i karakteristike pasmine, te ga možemo smatrati zaslužnim za razvoj pasmine kakvu imamo danas.

na vrh

Standard

ZEMLJA PORIJEKLA: Njemačka

UPORABA: Pas za pratnju i zaštitu, službeni pas, sa radnim ispitom.

FCI KLASIFIKACIJA: FCI grupa 2 -pinčeri i šnauceri ( sekcija 1., s radnim ispitom ).

OPĆI IZGLED: srednje velik, snažan i mišićav.Tijelo kvadratično, posebno kod mužjaka. Dužina tijela ne smije premašiti visinu za više od 5% kod mužjaka i 10% kod ženke. Masa tijela je poželjna, ali proporcije moraju ostati skladne, elegantne.

TEMPERAMENT: Stabilne i čvrste naravi, temperamentan, inteligentan. Lagano se školuje. Plašljivi i nervozni psi su nepoželjni.

GLAVA: Snažna i proporcionalna tijelu. Gledano odozgo glava tvori tupi klin. Nadočni lukovi su dobro izraženi, ali ne izbočeni. Stop je blago izražen. Mišići glave dobro razvijeni. Lubanja i njuška u pravilnom omjeru ( minimalna dužina gubice je jednaka dužini lubanje ). Nosnice dobro razvijene, kod crnih pasa crne, kod smeđih pasa smeđe boje. Njuška mora biti snažna, sa jakom donjom čeljusti. Usnice napete i priljubljene uz vilice, usta čvrsto zatvorena. Zubalo kompletno, škarasto, dobro razvijeno. Oko je bademastog oblika, tamno, kod smeđih pasa može biti nešto svjetlije. Uši su visoko nasađene. Ako je uho kupirano mora biti srazmjerno veličini glave. Prirodno uho je srednje veličine, priljubljeno uz glavu.

VRAT: Dug i elegantan, suh i mišičav. Nošen je uspravno. Greška je višak kože ( fanon ), kratak ili " labuđi " vrat.

TIJELO: Greben dobro izražen ( posebno kod mužjaka ). Leđa kratka, čvrsta, mišićava, dobre širine. Slabine široke, mišićave. Ženka smije biti nešto duža u slabinskom dijelu. Sapi su blago zaobljene, široke i mišićave, nisu ni ravne ni kose. Prsa moraju biti proporcionalna veličini tijela. Dubina prsnog koša iznosi 50% visine psa. Rebra blago zaobljena. Predprsje izrazito razvijeno. Donja linija tijela od točke prsne kosti prema stražnjem dijelu izrazito uvučena.

Općenito gledano, tijelo mora biti skladno, proporcionalno, kod ženki trup može biti nešto duži. Rep je visoko nasađen, kupira se na dva kralješka. U zemljama gdje je kupiranje zabranjeno rep se ostavlja u prirodnom obliku i mora biti nošen iznad leđa.

UDOVI: Prednje noge su ravne, okomite na tlo i snažne. Lopatice su priljubljene uz prsa, koso položene prema leđima, prekrivene snažnim mišićima. Nadlaktica je dugačka, mišićava, pod kutem od 105°-110°. Lakat je priljubljen tijelu, ne izbacuje se. Podlaktica je snažna i ravna, dužine u skladu s veličinom tijela. Došaplje je snažnih kostiju, gledano od naprijed mora biti ravno. Sa strane gledano, položeno blago ukoso, najviše 10°. Zglob došaplja je snažan. Šape su kratke i čvrste, prsti čvrsto stisnuti i kratki ( tzv. mačje šape ). Nokti su kratki, crne boje. Stražnje noge su ravne i paralelne. Prekrivene su dobro razvijenim mišićjem. Bedra su dugačka i široka, dobro zatvorenog kuta kuka, kosina u odnosu na horizontalu iznosi 80°- 85°. Koljeno je snažnog zgloba, kut između bedra i potkoljenice iznosi 130°. Potkoljenica je srednje dužine. Skočni zglob je srednje snažan i paralelan u stavu. Kut između potkoljenice i došaplja iznosi oko 140°. Došaplje je kratko i okomito na tlo.

KRETANJE: mora biti elastično, energično i izdašnog iskoraka. Stražnje noge daju tijelu snažan potisak. Prednja noga jedne strane i zadnja noga druge strane tijela kreću se istovremeno. Leđa moraju ostati čvrsta. Doberman je kasač, a pravilno kretanje je od velike važnosti za radnu sposobnosti psa.

DLAKA: kratka, čvrsta i gusta. Koža i dlaka dobro pigmentirane ovisno o boji psa. Boja crna ili smeđa s jasno izraženim paležom.

VISINA I TEŽINA: visina mužjaka u grebenu iznosi 68-72 cm, težina 40-45 kg. visina ženke u grebenu iznosi 63-68 cm, težina 32-35 kg.

GREŠKE: greška je svako odstupanje od standarda koje umanjuje skladnost i radnu sposobnost psa. Napomena: mužjaci moraju imati dva dobro razvijena testisa spuštena u skrotum.

na vrh

O naravi

O naravi dobermana vodi se puno rasprava. Tipičan doberman je izrazito temperamentan pas, pun energije, velike inteligencije. Američki stručnjaci za školovanje pasa svrstali su ga na visoko peto mjesto kao jednu od najinteligentnijih pasmina pasa. Dobro odgojen i socijaliziran pas je ponos svakog vlasnika. Doberman je specifičan po tome štoje vrlo tankoćutan tj. osjetljiv na promjene u okolini. Brzo uči i brzo primjećuje promjene u okolini. Zato je bitno da štene odrasta u okolini razumnih i staloženih ljudi. Njegov temperament se neće zadovoljiti skakutanjem u dvorištu i u skučenom prostoru. On mora vidjeti, istražiti, doživjeti... Ako ga u tome ograničimo postat će nervozan i frustriran.

Lako se prilagođava na suživot s drugim kućnim ljubimcima, bez obzira na vrstu. Problemi se mogu javiti jedino uz druge jednako dominantne pse. Prirodno je doberman čvrst i oštar pas, ne smijemo zaboraviti da je njegova primarna funkcija čuvanje vlasnikove imovine.

Nažalost, posljedica masovnog uzgoja često su netipični, plašljivi i nervozni psi. Odgovorni uzgajivači zato provjeravaju narav svojih pasa ( polaganjem radnih ispita po IPO programu ).

TEST: JE LI DOBERMAN PAS ZA VAS?

  • Jeste li spremni dijeliti svoj životni prostor sa psom? Doberman nije pogodan za držanje vani, u " boksu " ili, još gore, na lancu.
  • Imate li volje svakodnevno provesti minimalno 1,5 sati u šetnji sa svojim ljubimcem?
  • Jeste li svjesni da odrasli doberman teži oko 40 kg i kao takav zahtijeva velike količine hrane?
  • Znate li da je za obostran ugodan suživot s dobermanom neophodno školovanje ( s obzirom na veličinu i temperament )?
  • Doberman je jako suptilan pas. Nestrpljive i nervozne osobe nisu pogodni držaoci dobermana.
  • Ako ste vlasnik velikog broja pasa, razmislite o njihovoj naravi prije nego nabavljate dobermana kako kasnije ne bi dolazilo do sukoba, pogotovo kod jedinki istog spola.

Nedavno mi je poznanik ( koji je i sam bio vlasnik dobermana ) rekao: "Jednom doberman, uvijek doberman!"
Sigurna sam u to!

na vrh

Raznolikost boja

Razlog koji me potaknuo da se osvrnem na boje jest da većina ljudi ( kad se spomene pasmina doberman ) u glavi ima sliku crnog psa. Mnogo puta sam se našla u situaciji ( sa svojim smeđim psima ) da me pitaju npr. hoće li pocrniti kad odraste, ili što ne valja s psom, izgleda kao doberman, ali ima čudnu boju.

Crni psi su najčešći, no istina je puno interesantnija. Postoje četiri boje kod dobermana: crna ( black ), smeđa ( red ), plava ( blue ) i izabel ( fawn ). Zanimljivo je da je prvi uzgojni pas g. Dobermanna bila Schnuppe, mišjesive boje. Prvi standard za dobermane napisan je 1899.g. Plavi i smeđi dobermani su u standard dodani 1901.g., samo dvije godine nakon prvog standarda. Izabel dobermani su dodani 1912.g. i od tada su sve boje uzgajane i izlagane ravnopravno. Sve do 80-ih godina prošlog stoljeća plavi psi su imali velikog uspjeha na izložbama.

Tada je FCI ( međunarodna kinološka federacija ) zabranila uzgoj plavih i izabel pasa. Razlog tome je povečana sklonost alopeciji. To je bolest kože uslijed koje dolazi do oštećenja dlačnog pokrova, dlaka otpada ( najčešće na leđima ), suši se i puca, koža je masna, prhutava, često puna prištića, neugodnog mirisa. U početku su ju ćak zvali "sindrom plavog dobermana", no pojavila se i kod drugih pasmina ( irski setter, plavi jazavčar, plavi vippet... ) Isti problemi se javljaju i kod izabel pasa.

Danas se u Europi uzgajaju crni i smeđi psi. Oblikom su potpuno identični i na izložbama se cjenjuju ravnopravno.

AKC ( američka kinološka organizacija ) i dalje dozvoljava uzgoj svih boja dobermana.

na vrh

Albinizam

Albinizam je odsutnost normalne obojanosti tj. melanina ( pigmenta). Posljedica je mutacije melanosoma, stanice koja stvara melanin. Javlja se kod svih sisavaca, a genetički gledano javlja se fenotipski jedino kod homozigotnih životinja.

Prvi albino doberman registriran je u Americi 1976. g. Naravno, vrlo je vjerojatno sa su se takvi psi rađali i prije.

Zanimljivo je da albino dobermani ustvari nisu potpuno bijeli, njihovo krzno je, u pravilu krem boje, jedino su područja oko gubice i na nogama ( tzv. palež ) bijele boje. Koža im je ružićasta, bez pigmenta ili djelomično pigmentirana, isto tako i njuška, a oči su uglavnom plave boje.

Nažalost, albinizam ima negativne posljedice na cijeli organizam. Neki oblici albinizma utječu na imunološki sistem, jetru, anemiju... a neki čak i na neurološko stanje psa i njegovo ponašanje. Albino psi su nepredvidivog ponašanja, van svog teritorija su nesigurni i izrazito plašljivi. Razlog tome je, najvjerojatnije, loš vid što je uzrok nesnalaženja u prostoru. Osjetljivi su na sunčevu svjetlost ( fotosenzibilnost ), a javljaju se i drugi problemi sa vidom. Koža im je sklona iritacijama i alergijskim reakcijama, opekotinama od sunca, a rak kože se javlja kod većine pasa. Životni vijek im je izrazito kratak.

Neki ljudi smatraju da je zabavno uzgajati " bijele " dobermane.
JE LI TO ETIČKI?

na vrh

© 2007-2018 - Blackmagic Land - all rights reserved